Znala sam da ni ovako neću biti zadovoljna.
sad kad me ruke umataju u pokrivače
i ima puno gledanja u oči
opet psujem i hoću nešto drugo
jer sam jedna od onih
koji se oduševljavaju idejom života
a jedva izguraju do kraja dana.
Volim te jer si jednostavan
imaš mudrost oraha ispred moje kuće
i da te lancima vežu za telegrafski stup
bio bi slobodniji od mene.
Jebe ti se za ideje
i voliš me, tako, jer ti se hoće.
ponašaš se
kao da te to
ništa ne košta.
A ja hoću da sve strane svijeta
budu na jednom mjestu
ili da mi odvoje
polovice mozga
kao padavičarima
pa da svaka ode kud hoće.
24. 03. 2013.
17. 03. 2013.
u mojoj maternici žive mačići
pokupljeni s rubova grada
predu i uspavljuju me.
u mojoj maternici pružaju kandže
i prijete onima što žele ući.
čudnim licima s brkovima
prijete i iskopat će im oči ako
samo naprave još jedan korak.
ja ih ne znam prestrašiti
i njihove mi ruke pletu
prljavu mrežu po tjemenu dok spavam.
mrežu sklisku kao riba i proždrljivu kao vrijeme
i ja čujem u ušima svoj glasni dah
i ne znam ih prezirati.
pokupljeni s rubova grada
predu i uspavljuju me.
u mojoj maternici pružaju kandže
i prijete onima što žele ući.
čudnim licima s brkovima
prijete i iskopat će im oči ako
samo naprave još jedan korak.
ja ih ne znam prestrašiti
i njihove mi ruke pletu
prljavu mrežu po tjemenu dok spavam.
mrežu sklisku kao riba i proždrljivu kao vrijeme
i ja čujem u ušima svoj glasni dah
i ne znam ih prezirati.
03. 03. 2013.
PROSTA PJESMICA
nemoj jesti samo
ono što sam pripremala.
ne tjeraj me da guram dlanove
u tvoj tanjur
ne ponižavaj me tako.
prestani buljiti u taj grah
molim te
ono što sam prostrla
nalazi se
ispod stola.
ono što sam pripremala.
ne tjeraj me da guram dlanove
u tvoj tanjur
ne ponižavaj me tako.
prestani buljiti u taj grah
molim te
ono što sam prostrla
nalazi se
ispod stola.
28. 02. 2013.
KUĆA
Čekaonica: u njoj mirišem tvojeg oca, stavljam mu ruku na
tvoju tamnu kosu, po prvi put, posthumno.
Ordinacija: nju
sam rasturila u paramparčad.
Hodnik: u njemu
se sudaraju duhovi, lome se kosti, pada se na pod, u njemu pijem tvoju
neutješnost.
-Hoće li te ova kuća
promijeniti iz temelja?-
Pitaš,
a ja imam ljepljive
trepavice svaki put kad te vidim
i moje ruke sve više
liče na moje
Materija ih nagoni na
smijeh.
Kupaonica: ovdje
smo postali prijatelji kad smo bili djeca. Ulazimo zajedno u kupaonicu, putujemo u
djetinjstvo koje ne postoji, dosanjavamo.
Kuhinja: u nju se
odlazi kad se viče, tu udaramo u bubrege.U kuhinji ne vjerujem u ljubav I bojim
se povrća.
Promijeniti?
Zelena soba: to je soba u kojoj te čekamo.
Dnevni boravak: u
njemu stanuje MOGLI BI. U njemu bi mogli pjevati, mogli bi promatrati ljude na
balkonima hotela, valjati se po parketu.
Soba: u njoj pričaju kralješci. Trepavice. Prsti.
Trbusi. A trbusi znaju bolje od nas, znaju najbolje.
Ovoj kući treba
dozvoliti da se stropošta
Postali smo ustajalost
na dnu njenih šalica
Osjećam da smetamo
mravima
Čak mi je pomalo
neugodno.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)