24. 03. 2013.

nedjeljni bluz ili pretjerala sam

Znala sam da ni ovako neću biti zadovoljna.
sad kad me ruke umataju u pokrivače
i ima puno gledanja u oči
opet psujem i hoću nešto drugo
jer sam jedna od onih
koji se oduševljavaju idejom života
a jedva izguraju do kraja dana.

Volim te jer si jednostavan
imaš mudrost oraha ispred moje kuće
i da te lancima vežu za telegrafski stup
bio bi slobodniji od mene.

Jebe ti se za ideje
i voliš me, tako, jer ti se hoće.
ponašaš se
kao da te to
ništa ne košta.

A ja hoću da sve strane svijeta
budu na jednom mjestu
ili da mi odvoje
polovice mozga
kao padavičarima
pa da svaka ode kud hoće.





17. 03. 2013.

u mojoj maternici žive mačići

pokupljeni s rubova grada

predu i uspavljuju me.

u mojoj maternici pružaju kandže

i prijete onima što žele ući.

čudnim licima s brkovima

prijete i iskopat će im oči ako

samo naprave još jedan korak.

ja ih ne znam prestrašiti

i njihove mi ruke pletu

prljavu mrežu po tjemenu dok spavam.

mrežu sklisku kao riba i proždrljivu kao vrijeme

i ja čujem u ušima svoj glasni dah

i ne znam ih prezirati.

03. 03. 2013.

PROSTA PJESMICA

nemoj jesti samo

ono što sam pripremala.

ne tjeraj me da guram dlanove

u tvoj tanjur

ne ponižavaj me tako.

prestani buljiti u taj grah

molim te

ono što sam prostrla

nalazi se

ispod stola.
Koliko ruku ti je potrebno?

Imam jedno staro ogledalo

i dva čista dlana

možda uspijemo

pretrčati most.
Zašto sam jedina ostala u pješčaniku?

Ne rušim kule zato što je lako, 

nego zato što mi kradu zrak.


28. 02. 2013.

glatka drvena 

površina dijeli prostor

na dvije strane svijeta

dvije polovice glave

(ako me ostaviš
iz glave će mi izrasti bosiljak)

KUĆA



Čekaonica:  u njoj mirišem tvojeg oca, stavljam mu ruku na tvoju tamnu kosu, po prvi put,  posthumno.

Ordinacija: nju sam rasturila u paramparčad. 

Hodnik: u njemu se sudaraju duhovi, lome se kosti, pada se na pod, u njemu pijem tvoju neutješnost.

-Hoće li te ova kuća promijeniti iz temelja?-
Pitaš,
a ja imam ljepljive trepavice svaki put kad te vidim
i moje ruke sve više liče na moje
Materija ih nagoni na smijeh.

Kupaonica: ovdje smo postali prijatelji kad smo bili djeca.  Ulazimo zajedno u kupaonicu, putujemo u djetinjstvo koje ne postoji, dosanjavamo.

Kuhinja: u nju se odlazi kad se viče, tu udaramo u bubrege.U kuhinji ne vjerujem u ljubav I bojim se povrća.

Promijeniti?

Zelena soba:  to je soba u kojoj te čekamo.

Dnevni boravak: u njemu stanuje MOGLI BI. U njemu bi mogli pjevati, mogli bi promatrati ljude na balkonima hotela, valjati se po parketu.

Soba:  u njoj pričaju kralješci. Trepavice. Prsti. Trbusi. A trbusi znaju bolje od nas, znaju najbolje.

Ovoj kući treba dozvoliti da se stropošta
Postali smo ustajalost na dnu njenih šalica
Osjećam da smetamo mravima
Čak mi je pomalo neugodno.