glatka drvena 

površina dijeli prostor

na dvije strane svijeta

dvije polovice glave

(ako me ostaviš
iz glave će mi izrasti bosiljak)

KUĆA

Čekaonica:  u njoj mirišem tvojeg oca, stavljam mu ruku na tvoju tamnu kosu, po prvi put,  posthumno.

Ordinacija: nju sam rasturila u paramparčad. 

Hodnik: u njemu se sudaraju duhovi, lome se kosti, pada se na pod, u njemu pijem tvoju neutješnost.

-Hoće li te ova kuća promijeniti iz temelja?-

Pitaš,

a ja imam ljepljive trepavice svaki put kad te vidim

i moje ruke sve više liče na moje

Materija ih nagoni na smijeh.

Kupaonica: ovdje smo postali prijatelji kad smo bili djeca.  Ulazimo zajedno u kupaonicu, putujemo u djetinjstvo koje ne postoji, dosanjavamo.

Kuhinja: u nju se odlazi kad se viče, tu udaramo u bubrege.U kuhinji ne vjerujem u ljubav I bojim se povrća.

Promijeniti?

Zelena soba:  to je soba u kojoj te čekamo.

Dnevni boravak: u njemu stanuje MOGLI BI. U njemu bi mogli pjevati, mogli bi promatrati ljude na balkonima hotela, valjati se po parketu.

Soba:  u njoj pričaju kralješci. Trepavice. Prsti. Trbusi. A trbusi znaju bolje od nas, znaju najbolje.

Ovoj kući treba dozvoliti da se stropošta

Postali smo ustajalost na dnu njenih šalica

Osjećam da smetamo mravima

Čak mi je pomalo neugodno.