nedjeljni bluz ili pretjerala sam

Znala sam da ni ovako neću biti zadovoljna.
sad kad me ruke umataju u pokrivače
i ima puno gledanja u oči
opet psujem i hoću nešto drugo
jer sam jedna od onih
koji se oduševljavaju idejom života
a jedva izguraju do kraja dana.

Volim te jer si jednostavan
imaš mudrost oraha ispred moje kuće
i da te lancima vežu za telegrafski stup
bio bi slobodniji od mene.

Jebe ti se za ideje
i voliš me, tako, jer ti se hoće.
ponašaš se
kao da te to
ništa ne košta.

A ja hoću da sve strane svijeta
budu na jednom mjestu
ili da mi odvoje
polovice mozga
kao padavičarima
pa da svaka ode kud hoće.

u mojoj maternici žive mačići

pokupljeni s rubova grada

predu i uspavljuju me.

u mojoj maternici pružaju kandže

i prijete onima što žele ući.

čudnim licima s brkovima

prijete i iskopat će im oči ako

samo naprave još jedan korak.

ja ih ne znam prestrašiti

i njihove mi ruke pletu

prljavu mrežu po tjemenu dok spavam.

mrežu sklisku kao riba i proždrljivu kao vrijeme

i ja čujem u ušima svoj glasni dah

i ne znam ih prezirati.

PROSTA PJESMICA

nemoj jesti samo

ono što sam pripremala.

ne tjeraj me da guram dlanove

u tvoj tanjur

ne ponižavaj me tako.

prestani buljiti u taj grah

molim te

ono što sam prostrla

nalazi se

ispod stola.

Koliko ruku ti je potrebno?

Imam jedno staro ogledalo

i dva čista dlana

možda uspijemo

pretrčati most.

Zašto sam jedina ostala u pješčaniku?

Ne rušim kule zato što je lako, 

nego zato što mi kradu zrak.