Navukli smo na sebe svakakve bjesove. Pa proklinjemo sudbinu ili svijet. Ali ti i ja znamo što se desilo i ne pričamo o tome. Zato se možda volimo nas dvoje, jer prešutno vjerujemo istu stvar, koja se zove zabluda koja se zove srce koja se zove pokušaj koja se zove nježnost i veliki topli pokrivači u subotu.

Prije sam pričala sa beskućnicima i kupovala sam im sendviče i neki put pive i znala sam ih voditi doma da se igraju sa mojim psom. Spavali su kod mene i jeli kroasane s čokoladom. Poklanjali su mi svoje stare majice. U srcu mi je bilo sve nekako veliko i čisto i nisam se ničega bojala. Sad u autobusu guram nos što više u staklo kad vidim bradate ljude sa mačkama i bongosima i pravim se luda. Sad me sve nešto peče kad oni uđu u autobus jer znam da im nemam ništa više za pružiti. Osjećam se loše jer me oni sad živciraju i ne želim više njihove majice ni njihove priče o njihovim ludim ženama i fraktalima i rejv partijima. Ne želim više da ljudi sa velikim smradovima iskorištavaju moju dobrotu.Sad bi ju rađe čuvala za tebe kad dođeš doma umoran i nesretan i ne mislim više da je tvoja nesreća manja od njihove.

love is not a victory march, it is a cold and it is a broken Hallelujah

Aleluja. Postoji patnja i iskrivljuje nas na prekrasne načine. Tako znam da nismo mašine.

Ljudi još uvijek priželjkuju snijeg i ponekad plaču na reklame za auto. Oni gule krumpire i pale svjećice, ponekad mirisne štapiće i još ponekad vrište, jer ih boli. 

Zaklinju se na bezbroj vjernosti i bezbroj puta sjebu. Aleluja. 

Oni se bude ponekad, i misle, danas ću sve drugačije. Onda čiste stan i peru suđe i rade lijepe večere i smiješe se.

Oni i dalje vole ići na more i neki put jedu snijeg, ili ga samo malo licnu. Bitna im je rasvjeta. Oni puno piju. Aleluja. 

Oni skeniraju svoje slike iz djetinjstva i stavljaju ih na fejsbuk. Tako znam da postoji sjećanje.

Nesretni su oni. Aleluja.

Ne razumijem. Šta je čovjek? Ima oči, nos, usta, misli, osjećaje. 

Vidjela sam danas nekog dečka, pofarbane plave kose, smeđih očiju i  izrazito nježnog lica.

 Bio je prekrasan.  Jučer sam  vidjela djevojku bez kose, sa tregerima, velikim osmijehom. Bila je prekrasna. Voljela bih da mi netko kaže, u koju skupinu ja točno spadam?  Koju ladicu? Osjećam privlačnost prema ljudima čiji se rod čini fluidan. Oni nisu ni muškarci ni žene, ovako na prvi pogled. I to je upravo ono što me privlači. Transcendiraju tu kategoriju. Oni su ljudi.

Manifestacija ljubavi za mene je minorna stvar. Sveti  Augustin je rekao „ ljubi i čini što hoćeš.“  Ako djeluješ iz pozicije ljubavi, ne možeš pogriješiti.