Po noći smo napokon doma. Svi slojevi su skinuti i napokon smo samo mi.

Po noći su neka druga pravila i mi smo poslušni.

Po noći pričamo samo istinu. Čiste sjajne okrugle besmislice kotrljaju se ispod pokrivača.

Po noći ti priznajem da bih voljela da si tobolčar, a ti mi pričaš o toplim ciglama koje se urušavaju i 

moliš me da ti rodim dijete. Daljinski od klime zoveš "kućica".

Po noći smo dvije pinke kruha, raženi i baguette. Plešemo na otkucaje sata zašivenih obraza.


Po noći se smijemo bojati pravopisa i frižidera i bez razloga i smijemo se tješiti kao što se tješe djeca.

Po noći ne moramo o ničemu sanjati.

Kad se probudimo, putujemo u stranu zemlju.