Aleluja. Postoji patnja i iskrivljuje nas na prekrasne načine. Tako znam da nismo mašine.
Ljudi još uvijek priželjkuju snijeg i ponekad plaču na reklame za auto. Oni gule krumpire i pale svjećice, ponekad mirisne štapiće i još ponekad vrište, jer ih boli.
Zaklinju se na bezbroj vjernosti i bezbroj puta sjebu. Aleluja.
Oni se bude ponekad, i misle, danas ću sve drugačije. Onda čiste stan i peru suđe i rade lijepe večere i smiješe se.
Oni i dalje vole ići na more i neki put jedu snijeg, ili ga samo malo licnu. Bitna im je rasvjeta. Oni puno piju. Aleluja.
Oni skeniraju svoje slike iz djetinjstva i stavljaju ih na fejsbuk. Tako znam da postoji sjećanje.
Nesretni su oni. Aleluja.
Nema komentara:
Objavi komentar